Šetao sam gradom i naišao na staricu koja je nosila list papira na kome je pisalo POMOZITE MI!!!

Šetao sam gradom i naišao na staricu koja je nosila list papira na kome je pisalo POMOZITE MI!!! GLADNA SAM… Svi su se odmicali od nje, u širokom luku je obilazili, ali ja sam prišao i pitao je šta želi da jede. A ona onako iznemogla i tužna reče BILO ŠTA SAMO DA JEDEM…

Uzeo sam je pod ruku i odveo do jednog mini restorana. Dok je ona jela ja sam otišao do markete i nakupovao joj još namirnica da joj može biti barem 10 dana. Kada sam se vratio nije mogla da vjeruje. Zagrlila me, zahvalila i tu smo se rastali. Od tada je prošlo više od dva mjeseca i strašno mi je teško jer je nisam pitao odakle je, gdje živi da joj mogu ponekada odnijeti neki paket.

Vjerujte da se nekada osjećam kao da joj nisam ni pomogao zbog ovoga. Svaki dan se nadam da ću je ponovo sresti, ali nje nema. Možda je umrla od gladi, kada bih to čuo ne znam da li bih preživio.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*